»Krasna zemlja« ima svoj dom i u Lembecku – Glas Istre 07.10.2006.

USPJEŠNO PETO GOSTOVANJE PAZINSKOG ZBORA »ROŽENICE« U NJEMAČKOJ

Pazinci od 1988. surađuju s zborom iz Lembecka, koji vodi Branko Baf, rodom iz Ruhci • Dva koncerta, posjet dvorcu, puno druženja i puno pjesme obilježili su ovaj susret • Lembeck i sva okolna mjesta tako su uređena da ih možemo nazvati njihovim Hekima

Put od oko 1.200 kilometara iz Pazina do Lembecka. Nekoliko dana za produbljivanje starih i stvaranje novih poznanstava. Dva koncerta – u župnoj crkvi Sv. Lovre i školskoj sportskoj dvorani. Puno lijepih doživljaja, puno smijeha i puno pjesme. »Krasna zemljo, Istro mila« je u njemačkom Lembecku u Ruhrskoj oblasti doma baš kao i u Istri. To je najkraći opis njemačke avanture Mješovitog pjevačkog zbora »Roženice« iz Pazina s petoga gostovanja u Lembecku, na kojem su bili i Krešimir Marečić, član pazinskog Poglavarstva, te potpisana novinarka. Domaćini su bili članovi Mješovitog pjevačkog zbora iz Lembecka, koji već gotovo tri desetljeća vodi Branko Baf, rodom iz pazinskog mjesta Ruhci, a suradnja zborova traje od 1988. godine. I u ovom su putovanju, koje je trajalo od 22. do 25 rujna, pomogli Ured za kulturu Grada Zagreba i Željko Mrak.

Izvrstan prijem publike

Već je doček u Lembecku ispred Vatrogasnog doma nagovijestio kakvi će biti idući dani. Moju cimericu gospođu Ritu i mene ugostili su u svojoj kući oko šest kilometara od grada Anne i Franz Gertz, a uslijedilo je zajedničko pjevanje »Krasne zemlje«. Lembeck – a i druga mjesta kroz koja smo prolazili – slobodno možemo nazvati njihovim Hekima. Svaka je okućnica uređena, otpalo lišće se ujutro obavezno pograblja, trava je pokošena, a pred jutro nas je budilo mukanje krava. Sva je zemlja obrađena, na livadama pasu krave, bikovi, koze, ovca i pokoja svinja, a puno ima i konja.

Članovi »Roženica« imaju zavidnu kondiciju jer nakon 18,5 sati puta (stotinjak kilometara od cilja na autoputu smo upali u kolonu) čekao ih je nastup u župnoj crkvi Sv. Lovre u Lembecku. Odradili su ga vrlo profesionalno, uz izvrstan prijem publike. Otpjevali su devet pjesama od kojih su neke bile na njemačkom jeziku, svirala je Petra Milotić, a solo dionice su imali sopranistica Marija Brumnić, tenor Miljenko Ladavac i bariton Milan Galant. Nastupili su još mješoviti zbor iz Lembecka, njihova sekcija mladih nazvana »Voices«, gdje su izvrstan solo nastup imale dvije sestre – sopranistice Margaret Duve i Ulla Spain te muški župni zbor, da bi na kraju nekoliko skladbi zajedno izveli pazinski i lembeški zbor.

Subota je bila dan odmora, ali ne od pjevanja, već samo od nastupa. Čekala su nas dva Lembeck-expressa (dva traktora koji vuku posebno uređene prikolice s klupama) pa smo se vozikali tamošnjim putovima dok je Baf neumorno svirao harmoniku, a svi pjevali, pri čemu grla nisu ostajala suha. Iduća etapa bio je dvorac usred mjesta, okružen velikim parkom, koji je već 700 godina u vlasništvu obitelji Merveldt. Domaćin nam je bio grof Ferdinand von Merveldt koji nas je i proveo dvorcem. U njemu je rođen, ali sada živi u blizini. Unutar kompleksa su hotel, restoran i Zavičajni muzej. Grof Ferdinand je inženjer šumarstva, oženjen je, ima petero djece i živi od rente. Jedna se dvorana u dvorcu, koji je renoviran prije 200 godina, može iznajmiti pa se tu održavaju koncerti i vjenčanja. Ovdje je nedavno u brak stupio i jedan Labinjan, koji je u radio u restoranu u sklopu dvorca. Oko dvorca je obrambeni opkop s vodom. Grofovska je obitelj živjela od poljoprivrede, a imaju i šume hrasta izniklog iz sjemena donesenog iz Slavonije 1778. godine. Druženje je nastavljeno uz bogatu trpezu i još bogatiji glazbeni repertoar u jednoj od dvorana dvorca.

Vrijeme darivanja

U nedjelju popodne je bio glavni nastup – koncert u školskoj sportskoj dvorani, na koji je došao i gradonačelnik Dorstena Lambert Lutkenhorst, veliki zaljubljenik u glazbu, pa su on i Marečić razmijenili pozdrave i darove. Osim izvođača s koncerta u crkvi nastupila su još četiri zbora djece i mladih. Solo dionice imali su tenor Vilim Močibob te Ladavac i Galant, čiji je »Oh happy day« uz pljesak izazvao i povike »Bravo!« te zvižduke zadovoljstva. U zajedničkom su nastupu dva zbora i »Voices« pjevali Rašanovu »Krasnu zemlju« i »Als Freunde« Gerda Onnena, što je bilo samo zadnje službeno pjevanje tih kompozicija.

Iako dugogodišnji dirigent »Roženica« maestro Nello Milotti nije bio u Lembecku – njegovu je ulogu preuzela mlada Ines Kovačić – ipak je mogao osjetiti barem dio atmosfere jer nazvali su ga kući u Pulu i pjevali mu. Druženje u župnoj dvorani trajalo je dugo, bilo je bučno, raspjevano i rasplesano. Bilo je to i vrijeme darivanja pa su tako svi iz Pazina dobili po jednu drvenu klompu, nekad karakterističnu obuću ovog kraja, a predsjednik zbora Galant posebnu veliku klompu za »Roženice« s bocom rakije od svog njemačkog kolege Heinza Hinskena, dok su u Lembecku ostale dvije velike košare prepune plodova Istre, od vina do tartufa. Sutradan su rastanak ublažili njemački kulinarski specijaliteti i neizostavna glazba

Zapisala Selvina BENIĆ